Niti sam pisac, a kamoli pjesnik da bi vam mogao dočarati ili objasniti moju ljubav prema rodnom kraju, njegovim vrućim ljetima, hladnoj orkanskoj buri, toplim jugom i kiši koja uvijek pada u pogrešno doba ili uopće ne padne. Rođen sam u malenom selu Gorice, 10 km SZ od Skradina tik uz ulaz u NP Krka. Bilo je to bezbrižno djetinjstvo, s mnogo prijatelja s kojim bi se igrao i otkrivao sve ljepote našeg kraja. Ponekad bi pomogao mojoj obitelji u poljoprivredi jer imali smo konja i ždrijebe, kravu, koze, svinje, vinograd, žitarice, djeteline, smokvu te po koju maslinu. U tom periodu nisam shvaćao koliko je lijepo biti poljoprivrednik, koji svojim rukama i trudom nešto posije i uzgoji i kad dođe vrijeme žetve ili berbe u rukama drži svoj proizvod od kojega možeš hraniti sebe i druge te u njemu uživati.
U svojoj 14. godini 1991. godine morao sam napustiti svoje selo i otišao sam u Švicarsku. Tek nakon 20 godina, negdje 2012. godine, kada sam posadio svoje prve masline u Goricama prisjetio sam se svih doživljaja iz djetinjstva i postalo mi je jasno da su ti osjećaji bili moj poticaj i motivacija sve do danas 2023. godine kada posjedujem oko 700 stabala maslina, različite starosti i različitih sorti, a najviše Oblica i Krvavica. Krvavice su naša skradinska autohtona sorta, koja rađa redovno ali je vrlo škrta te daje oko 12 kg ulja na 100 kg maslina. Maslinarstvo doživljavam kao strast, ljubav prema mom rodnom kraju, kao hobi i kao zvanje. Najvažnija mi je vrhunska kvaliteta ulja, zdrava stabla, zdrav plod i ekološki pristup i zbog toga ovu posljednju rečenicu pišem pod Kosom u jednom od mojih maslinika, kolovoz je 2023. godine oko 9 sati u jutro, mir, tišina samo se cvrčci čuju, režem vodopije, a za doručak moje smokve i grožđe.